Invazivne vrste

Slatkovodni ekosustavi jedni su od najbogatijih, ali ujedno i najugroženijih svjetskih ekosustava. Uz isušivanja, prekomjerno crpljenje vode, mijenjanje hidroloških režima i onečišćenje, sve veću prijetnju našim močvarama, rijekama i jezerima predstavljaju i strane invazivne vrste.

Širenje invazivnih stranih vrsta navodi se kao drugi najveći razlog gubitka biološke raznolikosti, odmah nakon direktnog uništavanja staništa!

Invazivne vrste se vrlo brzo šire, teško ih je zapaziti, a kad se napokon i otkriju, gotovo ih je ne­moguće ukloniti. Invazivne vrste koje dospiju u naše vodotoke istiskuju naše zavičajne vrste u borbi za hranu i sklonište, ili prenošenjem bolesti.

Osobitu štetu mogu činiti u krškim vodotocima gdje obitavaju brojne rijetke i endemične vrste. U slatkovodnim ekosustavima veliku opasnost predstavljaju invazivni beskralješnjaci. Njihov dolazak i utjecaj teže je zapaziti od utjecaja invazivnih kralješnjaka (npr. kalifornijska pastrva, nutrija, bizamski štakor), pa je stoga za pravovremenu reakciju najčešće prekasno.