Nacionalno svetište

Gradnja crkve posvećene svetom Josipu počela je nakanom da služi potrebama dubovačke župe. No tijekom gradnje, a pogotovo kad je ona već bila uglavnom završena, dao se prijedlog za osnivanjem svetišta pa su upućene i službene molbe svećenika izvan Zagrebačke nadbiskupije da crkva bude proglašena nacionalnim svetištem. Uvažajući te molbe Biskupska je konferencija donijela u Zagrebu zaključak 15. travnja 1987. da crkva svetog Josipa u Karlovcu-Dubovcu postane Nacionalno svetište svetog Josipa Crkve u Hrvata. Učinjeno je to sa željom da se stoljetno štovanje sv. Josipa u našem narodu produbi, proširi i učvrsti. Ujedno je to iskaz pobožnosti, poštovanja i ljubavi prema sv. Josipu.

Ovaj je zaključak donesen u godini sv. Josipa koju je otvorio u ovom Svetištu kardinal Franjo Kuharić na Josipovo 1987., a zaključio na Josipovo 1988. povodom 300. obljetnice izbora sv. Josipa za nebeskog Zaštitnika Domovine.

Nacionalno svetište svetog Josipa

Biskupijska je konferencija na svom zasjedanju u Splitu 14. listopada 1987. odobrila Statut Svetišta kojemu je svrha promicanje i čašćenje svetog Josipa kao djevičanskog oca Isusa Krista, zaručnika Blažene Djevice Marije i zaštitnika hrvatskoga naroda. U tu će se svrhu u Svetištu svečanije slaviti dani posvećeni sv. Josipu, izdavat će se Glasnik sv. Josipa, molitvenik sv. Josipa, promicat će se Bratovština sv. Josipa za pomoć umirućima, svake srijede održavat će se pobožnosti sv. Josipa, primat će se hodočasnike kad dođu i drugo.

Biskupi žele da u Svetištu hodočasnici nalaze svijetlo Božje riječi, milost svetih sakramenata, hrabrost za dobro, utjehu u teškoćama života, poticaj na djelotvornu ljubav prema Bogu i ljudima. Također se želi da se ovdje moli za cijeli narod i sve ljude te istinski napredak, sloga, blagostanje i mir.