Što je rijeka?

Rijeke su elementi krajobraza koji prenose vodu, a u kojima se uočava po­stupna promjena fizikalnih, kemijskih i bioloških značajki od izvora prema ušću. Prirodni riječni krajobraz biološki je vrlo dinamičan i prostorno prilič­no složen s velikom raznolikosti staništa.

Opažaju se dvije osnovne zajednice riba u rijekama, zajednica gornjeg i za­jednica donjeg toka. Osim što su bogatije i vrstama raznolikije, u rijekama nizvodno, ovisno o veličini vodotoka, mijenjaju se i biološke značajke riba; poput duljine životnog ciklusa, veličine tijela i spolnog sazrijevanja. Ribe donjih tokova tako žive dulje, imaju veće tjelesne dimenzije i kasnije spolno sazrijevaju.

Uzdužne promjene sastava vrsta i struktura u pojedinim odsječcima vo­dotoka predstavljaju i osnovu za klasifikaciju, tj. zonaciju rijeka prema ka­rakterističnim vrstama riba. Tako se vodotoci od izvora do ušća dijele na 5 osnovnih zona: zona pastrve, zona lipljena, zona mrene, zona deverike i zona iverka.

Plitvička jezera

Izvor rijeke

Rijeke najčešće izviru u jednoj glavnoj točki (izvoru ili vrelu), ili pak nastaju spajanjem više izvora, odno­sno pritoka kao, na primjer, Dragonja i Dobra. U krškom području karakteristični su snažni izvori u obliku jezeraca. Tako, između ostalih, izviru Una, Kupica, Slunjčica i Cetina. Planinske rječice ponekad imaju pad nadmorske visine od desetak i više metara po kilometru, poput donjeg toka Kamačnika, dok kod nizinskih sporih rijeka, kao što je Bosut, taj pad iznosi svega nekoliko centimetara po kilometru. Mnogi faktori, poput sedrenih barijera u naših rijeka, remete taj prosjek.

Značaj rijeka i važnost njihova očuvanja

Rijeke imaju mnoge korisne funkcije. Budući da je rijeka iznimno složen su­stav, neke od tih koristi se na prvi pogled ne mogu ni naslutiti. Prirodna rijeka sa svim svojim elementima zapravo je najbolja obrana od sezonskih poplava, bolja od ikakvih regulacija. Višak vode koje korito rijeke ne može uskladištiti slijeva se u rukavce, mrtvice, poplavne šume i livade. Time se olakšava pritisak na maticu i sprječava opasno nakupljanje vode koje dovodi do katastrofalnih poplava.

Rijeka je u prirodnom stanju vrlo važna za zdravlje šuma u širem pojasu nje­zinih obala. Nenarušene podzemne vode osiguravaju njihov nesmetan rast. Prirodna vodena ili obalna vegetacija nije samo ukras i životinjsko stanište, nego ima vrlo važnu ulogu za zdravlje ljudi. Ona, naime, pročišćuje vodu od or­ganskog i mineralnog zagađenja. Biljke uzimaju minerale iz tih otpadnih tvari za svoju prehranu i ugrađuju ih u svoja tijela. Dio takve pročišćene vode potom odlazi u podzemlje, a poznato je da tu vodu crpimo za piće.

Možda je najveća korist od očuvanih rijeka nevidljiva: kada je rijeka u prirod­nom stanju, ona ostvaruje prirodnu ravnotežu. Svako pomicanje ravnoteže može imati neslućene i nepredvidljive posljedice, a do tih spoznaja se često dolazi retroaktivno, analizom mogućih uzroka koji su već doveli do određenih posljedica. Kada se uzmu u obzir sve te činjenice, očita je korist od rijeka u očuvanom stanju, bilo da je riječ o izravnoj ekonomskoj koristi koja se izražava u novcu, bilo da je ona nemjerljiva jer je garancija kvalitete života sadašnjih i budućih generacija. Ne smijemo zaobići ni nacionalni ponos, činje­nicu da imamo bogatstvo i raznolikost rijeka kao malo drugih zemalja.