U suradnji Javne ustanove AQUATIKA-SLATKOVODNI AKVARIJ KARLOVAC s Laboratorijem za bolesti riba Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Dipartimento di Scienze Chimiche, Biologiche, Farmaceutiche ed Ambientali Università degli Studi di Messina, započelo je sustavno praćenje pojavnosti tumora u slatkovodnih vrsta riba u Republici Hrvatskoj. Ova suradnja rezultirala je nalazom različitih tumora u brojnih vrsta slatkovodnih riba. Rezultate istraživanja, pod naslovom TUMOURS AND TUMOUR-LIKE LESIONS IN WILD AND FARMED WARMWATER FISH FROM CROATIA, prezentirali smo na međunarodnom znanstvenom skupu XXVI CONVEGNO NAZIONALE S.I.P.I održanom od 23. do 25. lipnja 2022. godine u Messini, Italija. Istraživanje tumora u riba značajno je ne samo zbog opisa pojave bolesti, nego je korisno i za procjenu štetnosti kemikalija, za praćenje zagađenja okoliša i proučavanje tumora općenito.

Biologija i ekologija alohtonih slatkovodnih pontsko-kaspijskih glavoča: riječnog glavočića, Neogobius fluviatilis (Pallas, 1814), glavočića okrugljaka, Neogobius melanostomus (Pallas, 1814) i keslerova glavočića, Ponticola kessleri (Günther, 1861) istražena je u savskom porječju republike Hrvatske, dok je genska struktura populacija ostala nepoznata. Među hrvatskim populacijama u ovom istraživanju pronađen je samo jedan mitohondrijski DNK citokrom b haplotip crnomorskog porijekla. Temeljem novih molekularnih dokaza, na invazivni potencijal (npr. uzvodnu migraciju i ekološku plastičnost) pojedinih alohtonih glavoča u savskom porječju, može utjecati genska struktura.

 

Ta bioraznolikost i živi svijet mu omogućuju i daju sve primarne i sekundarne potrebe za život. Hranu, vodu, kisik, zaštita od ekstremnih uvjeta za život, i sirovine za lijekove, odjeću, obuću i građevni materijal. Sama bioraznolikost podrazumijeva tri osnovne cjeline, a to su:

• raznolikost staništa,
• raznolikost vrsta,
• genetska raznolikost vrste.

Naravno kao i sve u prirodi i ove tri komponente su usko povezane i utječu jedna na drugu. Svom živom svijetu je potrebno posebno stanište, od onih najmanjih, nečujnih i nevidljivih ljudskom oku kao što su virusi, bakterije, planktoni, te organizmi različitih veličina, od raznovrsnih stabala, trava, bilja, algi, gljiva, kukaca, ptica, šišmiša, riba, do sisavaca veličine 30 tona kao što je plavetni kit. U sadašnje nesigurno vrijeme uzrokovano pandemijom virusa COVID-19, većina ljudi ne zna da je negativan utjecaj čovjeka na bioraznolikost posredno povezan s pandemijom. Mnogi se sada, čitajući ovaj tekst, pitaju kako.

Zbog povećanja populacija ljudi na Zemlji iz stoljeća u stoljeće, a u današnje vrijeme možemo govoriti iz desetljeća u desetljeće, ljudima je potrebno sve više prostora i novih okoliša za život. Samim time ljudima je potrebno i sve više resursa iz prirode. Svakodnevno krčimo i spaljujemo šume i šikare u velikim omjerima na globalnoj razini. Sjetimo se samo primjera požara u amazonskim šumama ove godine. Osim šuma isušujemo močvarna staništa, kanaliziramo i pregrađujemo rijeke. Svim ovim radnjama radimo sebi nove prostore za nova naselja i velike gradove. Najčešće se ni ne pitamo kakve to može imati posljedice upravo na nas same ljude. Drvnu masu koristimo kao sirovinu za građevni materijal, ogrjev, papir, dekoraciju i materijal za svakodnevnu upotrebu. Dijelove raznih vrsta stabala i bilja koristimo za lijekove i kozmetiku. Zaboravljamo da šume i plantaže različitih vrsta bilja proizvode nama nezamjenjiv kisik za disanje i da su dom stotinama ili tisućama vrsta drugih živih organizama.

Kako nas je sve više potrebno nam je i više hrane. Pa smo počeli prirodne travnjake i livade pretvarati u velike poljoprivredne monokulture. S ciljem dobivanja što većeg uroda koristimo pesticide, insekticide, genetski modificirano i hibridno sjeme. Velike oranice poljoprivrednih monokultura su svojevrsne pustinje staništa. U njima je bioraznolikost sve tri cjeline vrlo mala. Raznolikost staništa i ne postoji jer je posijana samo jedna vrsta bilja. Sijanjem genetski modificiranog sjemenja i sjemenskih hibrida  povećava se urod te kulture ali se smanjuje rodnost, genetska čistoća i jedinstvenost klasičnih divljih kultura i vrsta. Takvo sjeme ne omogućuje nikakvu genetsku raznolikost bilja. Korištenjem insekticida ubijamo ne samo ciljane vrste kukaca nego i sve ostale koji se nalaze u posrednoj blizini. Ti isti kukci su hrana mnogim pticama, sisavcima, vodozemcima, drugim većim kukcima i šišmišima. Raznolikost vrsta životinjskog i biljnog svijeta gotovo da i nema zbog korištenja pesticida i insekticida. Posljedično i genetska raznolikost je mala ili je uopće nema. Upravo svim ovim opisanim načinima smanjili smo ili čak u potpunosti uništili raznolikost staništa, raznolikost vrsta, genetsku raznolikost ali i dom mnogim vrstama.

Neke su vrste u potpunosti nestale, a neke se uspjele prilagoditi novim staništima. Tako su se i brojne vrste šišmiša uspjele prilagoditi novim staništima i prostorima gdje žive. Preselili su se u naselja  i velike gradove. Žive vrlo blizu ljudi, a da često nismo ni svjesni toga. U malim a ponekad i vrlo velikim kolonijama ispod mostova, na tavanima nebodera i zgrada, ispod oluka i prozorskih klupica, u dupljama zasađenih stabala te u pukotinama na zgradama i kućama. Noću ih se može čuti i vidjeti. Možemo reći da su nam susjedi ili čak ponekad i podstanari. No i ti šišmiši su domaćini još manjim mikroorganizmima, odnosno virusima. Često šišmiši ne obolijevaju od virusa, ali ga mogu prenijeti. Kako smo posredno uništavanjem i oduzimanjem staništa šišmiša, približili šišmiše ali i druge divlje vrste životinja naseljima i gradovima, tako smo približili i virus ljudima. Gubitkom raznolikosti vrsta šišmiša, ali i drugih životinja, omogućili smo brži prelazak virusa s životinja na ljude. S većom raznolikošću vrsta životinja virus ima manje mogućnosti i sporije vrijeme prelaska s životinje na životinje pa tako i na čovjeka. Činjenica je da uništavanjem i gubitkom bioraznolikosti uništavamo sustav koji podržava upravo čovjekov život, i sustav koji nam daje sve potrebno za život.

Koliko smo mi sami svaki od nas doprinijeli gubitku bioraznolikosti, ostaje na nama da sami promislimo.  Preispitajmo svoj odnos s prirodom i stavimo prirodu u središte svog odlučivanja.

Čuvajmo bioraznolikost.

Pogrešno bi bilo shvatiti da su šišmiši krivi za pandemiju i da nam predstavljaju opasnost. Na forumima i nekim portalima brojne su neutemeljene informacije i pozivi na smanjenje populacije šišmiša, što je u potpunosti neispravno. U Hrvatskoj niti jedna vrsta šišmiša ne prenosi virus COVID-19, a sve vrste šišmiša su strogo zaštićene. Šišmiši imaju vrlo važnu ulogu u ekosustavu, posebno jer se hrane brojnim noćnim kukcima od kojih su mnogi štetnici. Samim time značajno sprečavaju štete na poljoprivrednim i šumskim kulturama, u svijetu oprašuju mnoge vrste biljaka i prenose sjeme bilja na nova staništa. Smanjenjem populacije šišmiša ili njihovim nestankom samo bi još više negativno utjecali na ekosustav i prouzročili neizmjerne štete.

Čuvajmo šišmiše u Hrvatskoj, jer su i šišmiši dio bioraznolikosti.

 

Autor:

Juraj Petravić, mag.ing.agr.

stručni suradnik za stručne i tehničke poslove

Javna ustanova AQUATIKA – SLATKOVODNI AKVARIJ KARLOVAC

Ulica Branka Čavlovića Čavleka 1A

47000 Karlovac

Prva asocijacija na naš dragi grad Karlovac su četiri rijeke.

Te četiri rijeke su poznate i omiljene destinacije ribiča, zaljubljenika u prirodu, biologa, sportaša, i slučajnih prolaznika koji su zastali zbog slučajnog uhvaćenog lijepog trenutka pejzaža i prirode. No malo tko od njih zna točno bogatstvo ribljih vrsta koje žive u našim rijekama, a dostupni znanstveni radovi na tu temu su vrlo rijetki ili nedostupni.

Kako bi barem malo bolje bili upoznati s ribljim vrstama naših rijeka, djelatnici JU AQUATIKA-slatkovodni akvarij Karlovac su tijekom dvogodišnjeg istraživanja kanala Kupa-Kupa, napravili i objavili izvorni znanstveni rad s naslovom „Sastav riblje zajednice rasteretnog kanala Kupa-Kupa“ na engleskom jeziku.

Rad je prezentiran na 55. hrvatskom i 15. međunarodnom simpoziju agronoma u Vodicama 18. veljače 2020, a objavljen u zborniku radova navedenog simpozija. Iako su tijekom dvogodišnjeg istraživanja zabilježene 23 vrste riba, već u slijedećem istraživanju nakon objave znanstvenog rada (kako to inače biva) zabilježene su još dvije vrste. Isto tako želimo napomenuti da su ovdje nabrojane vrste zabilježene u kanalu Kupa-Kupa, a u samoj rijeci Kupi žive i druge vrste zavisno o toku i lokaciji rijeke Kupe.

Popis svih vrsta riblje zajednice kanala Kupa-Kupa i njihovu zastupljenost, te izvorni znanstveni rad možete pročitati kliknuvši na link ispod.

Link: https://bib.irb.hr/datoteka/1052220.1051273.Zbornik_radova_2020_web.pdf#page=334

 

Sastav riblje zajednice rasteretnog poplavnog kanala Kupa-Kupa

Sažetak

Cilj ovoga rada je utvrditi kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiocenoze, te rasprostranjenost autohtonih i alohtonih vrsta riba u kanalu Kupa-Kupa. Analiziran je sastav riblje zajednice od rujna 2017. do rujna 2019., na osam različitih lokacija utvrđeno je 23 vrste riba iz osam porodica. Gavčica (Rhodeus amarus) s 32,83% od ukupnog broja svih ulovljenih jedinki čini dominantnu vrstu, dok je najmanje zastupljena vrsta bolen (Leuciscus aspius) s jednom ulovljenom jedinkom. Tijekom ovoga istraživanja zabilježena je i jedna endemska vrsta, kao i dvije invazivne strane vrste (IAS). Rezultati ovoga rada pokazuju značajan udio alohtonih vrsta riba u ihtiocenozi kanala Kupa-Kupa.

Ključne riječi: ihtiocenoza, kanal Kupa-Kupa, endemska vrsta, alohtone vrste

 

SAŽETAK

Danas je prirodna populacija jegulje (Anguilla anguilla) smanjena i ugrožena. Prema kriterijima i kategorijama Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (IUCN) jegulja je uvrštena u kategoriju kritično ugrožene vrste. Prema mišljenju Međunarodnog vijeća za istraživanje mora (ICES) stanje populacije kritično je. Brojni su i raznovrsni čimbenici doveli do smanjenja prirodne populacije. Među njima svakako treba spomenuti bolesti (van Ginnen i sur., 2005.b; Hilge, 2006; Haenen i sur., 2012; Bellec i sur., 2014; Jacoby i Gollock, 2014; ICES, 2017.b). Možemo zaključiti da je radi očuvanja prirodne populacije nužno provoditi mjere za sprečavanje određenih bolesti, među kojima i rabdovirusne infekcije prouzročene europskim virusom jegulje X.   

Ključne riječi: europski virus jegulje X (EVEX), jegulja (Anguilla anguilla), rabdovirusna infekcija

 

Radovi su prezentirani u veljači 2019. godine na 54. Hrvatskom i 14. Međunarodnom simpoziju agronoma te uvršteni u Zbornik radova.

Sažetak
U Hrvatskoj, ilirski klen (Squalius illyricus) endem je jadranskog slijeva, a obitava u rijekama Cetini i Krki. U posljednjih 20-ak godina istraživanja na ovoj vrsti nisu napravljena, a s obzirom na uski areal njegova staništa važno je pratiti stanje populacija. Za potrebe ovog istraživanja u travnju 2018. godine prikupljena je 41 jedinka iz rijeke Cetine te je prikazan njihov alometrijski rast, kondicijsko stanje i dob. Rezultati ukazuju na skoro izometrijski rast jedinki što ukazuje da navedeno stanište ima povoljne uvjete za njihov opstanak. Prosječna vrijednost Fultonova faktora kondicije iznosi 1,21 i stabilna je kod manjih i većih jedinki. Utvrđene su isključivo jedinke starijih dobnih skupina od IV do VIII što upućuje da su se jedinke grupirale za mrijest ili da su lovljeni veći primjerci uslijed korištenja mreže većeg oka. S obzirom da su u rijeku Cetinu uneseni strani predatori, potrebno je pažljivo pratiti trendove njihovih populacija i vršiti redoviti monitoring.

Sažetak  2
Analizirana je rasprostranjenost i struktura populacije školjkaša porodice Lisanki rijeke Kupe u Karlovačkoj županiji, od travnja do listopada 2018. Na 9 lokacija utvrđeno je 6 vrsta iz 4 roda ove porodice. Najzastupljenija vrsta u populaciji s 32,5% je obična lisanka (Unio crassus), dok je najmalobrojnija Pseudanodonta complanata sa svega 4,0%. Tijekom istraživanja na četiri lokacije pronađena je invazivna vrsta istočnoazijska bezupka (Sinanodonta woodiana). Cilj ovoga rada je utvrditi broj vrsta iz porodice Lisanki, zastupljenost svake vrste u populaciji, i njihovu rasprostranjenost u rijeci Kupi u Karlovačkoj Županiji.

Link na znanstvene radove:

Znanstveni radovi 02-2019